I dok je svijet u ovo doba pandemije koronavirusa bio opsjednut i krizom nafte, prateći svakodnevni pad cijena energenata, nekako po strani, gotovo nezamijećeno, potresla ga je kriza na jednom drugom tržištu – onom žitarica.

Pšenica postaje “žuta nafta”, pa i važnija od fosilnih goriva i njezinih derivata. Naime, prema podacima UN-ovih organizacija za poljoprivredu, hranu i zdravstvo, ta bi kriza, kao posljedica pandemije koronavirusa, mogla dovesti do globalne nestašice pšenice, a ponegdje izazvati i glad te destabilizirati mnoge zemlje i regije. Neki analitičari smatraju da bi se mogla ponoviti 2010. godina kada je zbog suše i slabije žetve u nekim vodećim proizvođačima žitarica došlo do nestašica žita u arapskim zemljama, što je, između ostalog, bio dodatni poticaj za val revolucionarnih prosvjeda poznat kao Arapsko proljeće čiji su najznačajniji “rezultati” građanski ratovi u Siriji i Libiji, koji se još nisu smirili.

Što se, dakle, sada dogodilo na tržištu pšenice? Rusija je, kao jedan od najvećih svjetskih proizvođača i najveći svjetski izvoznik žitarica, obustavila izvoz do početka srpnja. Time je izazvala napetost na tržištima i paniku kod glavnih uvoznika, poput Egipta, Indonezije, Alžira, Maroka, Nigerije i posebno Turske, koji već imaju problema sa zalihama, ali i kupnjom tog važnog prehrambenog proizvoda. Pšenica je postala skuplja od nafte, što dosad nije zabilježeno u povijesti.

 

Ruska odluka “zatalasala” je globalno tržište, a izjava ruskog premijera Mihaila Mišustina unijela je nemir. Mišustin je rekao da su “potrebe domaćeg stanovništva važnije” te da “prioritet imaju naši građani”. To je mnogima bio znak da Rusija radi zalihe, u strahu da bi zbog koronavirusa moglo doći do problema sa pšenicom na domaćem tržištu pa joj je to potrebno za smirivanje vlastitih socijalnih napetosti. Neki drugi smatraju da time Rusija čeka rast cijena pšenice kako bi barem djelomično pokrila gubitke koji su nastali rekordnim padom cijena nafte, njezina glavnog izvoznog proizvoda na kojem Moskva gradi svoju moć, ali i računa svoj godišnji proračun. Ruska pšenica postala je dodatno zanimljiva i zbog pada rublje u odnosu na dolar i euro, zbog pada cijena nafte. Osim toga, i ove se godine očekuje jako dobra žetva. Rusija se u posljednjih 20 godina vratila kao jedan od glavnih igrača na tržištu žitarica – među najvećim je proizvođačima i prvi svjetski izvoznik (za 2019./2020. oko 73 milijuna tona, od čega izvozi oko 34 milijuna tona).

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je Beautiful-wheat-field-1141695041_1256x838-1024x683.jpeg

Podsjetimo, SSSR je uvozio pšenicu iz SAD-a i nije mogao namiriti svoje potrebe, a carska je Rusija uoči Prvoga svjetskog rata, 1914. godine, bila najveći svjetski izvoznik i jedan od najvažnijih proizvođača (no i tada je na domaćem tržištu bila oskudica i nestašica pšenice), ali ni to je nije spasilo od zlokobne sudbine koja ju je zadesila tijekom Velikog rata.

Zabrana izvoza sada se ne odnosi jedino na četiri postsovjetske države koje su u ruskoj orbiti: Armeniju, Kirgistan, Tadžikistan i Uzbekistan. No, ipak, trenutačni nedostatak ruske pšenice pokrit će se zalihama iz SAD-a i EU, odnosno u prvom redu Francuske kao najvažnijeg bruxelleskog poljoprivrednog velikana koji će najviše profitirati od poteza Moskve. U prikrajku stoji i Ukrajina kao jedan od važnijih europskih proizvođača i izvoznika, ali s velikim rizikom jer se tamošnji analitičari pribojavaju da će Kijev morati prodati i više nego što planira kako bi pokrio rupe u proračunu, ali onda dolazi u problem na vlastitom tržištu.

EU je proizvela 156 milijuna tona (od čega Francuska oko 40 milijuna tona), a izvozi više od 30 milijuna tona. Ukrajinska proizvodnja bila je na razini 29 milijuna tona, a izvoz na 20 milijuna. Uz njih, SAD je proizveo 52 milijuna, a izvezao 25 milijuna tona, kao i Kanada koja je prošle sezone požnjela 32 milijuna tona.

Egipat, koji je najveći svjetski uvoznik (12,5 milijuna tona, od čega više od tri milijuna iz Rusije), već je to nadoknadio iz Francuske, ali mnogi se pitaju što će biti dogodine s obzirom na ekonomsku recesiju koja će biti razorna baš u zemljama uvoznicama. Unatoč takvom uvozu, u Egiptu država još dodatno subvencionira cijenu kruha.

Uz Egipat, najveći uvoznici pšenice su Indonezija s 11 milijuna tona, Brazil sa 7,7 milijuna te Alžir sa sedam milijuna tona. I Nigerija već ima problema s količinama pšenice, a zbog naftne krize ima i rupe u državnoj blagajni. Zbog toga se mnogi pribojavaju da te zemlje neće moći kupiti dovoljnu količinu pšenice kako bi zadovoljile svoje potrebe.

Prema UN-ovim podacima, u Africi nedostatak hrane već osjeća oko 135 milijuna ljudi, a tijekom 2020. godine zbog pandemije bi se taj broj mogao povećati na čak 265 milijuna ljudi koji će oskudijevati u hrani.

Jutarnji list

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime