Fakat, čudna smo zemlja. Nogomet nam odlazi u neku stvar, a plaćamo ih kao da igraju u talijanskoj ligi. Dosadna tekma okrenula je temu prema mljekarima i cijeni mlijeka, prosvjedima i konačnoj propasti govedarstva namijenjenog mliječnoj industriji. Kako to već biva, stajališta je brdo, a realne ocjene nigdje. Je li kriva država ili mljekari u ovom trenutku nema nikakve prevage. Činjenica je da se dobro zglajzalo u tom segmentu, a da pozitivnih pomaka u vođenju politike nema. Da je tomu tako ukazuje i upozorenje povjerenika Europske unije za poljoprivredu i ruralni razvoj Daciana Ciolosa koji je hrvatskom ministru poljoprivrede Tihomiru Jakovini poručio da moramo reformirati sustav poticaja jer bi seljaci mogli izgubiti novac iz EU.
Uistinu, Europa se buni jer još nismo oformili Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju kojima bi se uskladili naši zakoni sa standardima EU. U dosadašnjem načinu davanja poticaja davalo se netransparentno i neselektivno. Novac je negdje trebao biti uplaćen, neplanski, seljacima koji su tada bili prepušteni sebi samima da gospodare svojim ”proračunom” iz proračuna. Kako Jakovina ne može pomoći ni sebi, a kamoli seljacima, imamo otvoreni mljekarski front koji bi se mogao proširiti na same granice Hrvatske. Poticaji ne amnestiraju prošlu vladu jer je cijeli pakao kupovanja seljačkog mira i glasova počeo od njih.
Obični seljak odjednom je dobio aktivu u ruke s kojom je mogao računati na kredite, širenje farme, sanaciju svog malog gospodarstva, no kako je gospodarski neupućen u ”čari” modernog kreditiranja trošio je neracionalno kupujući skupe traktore i nove automobile. Investicijsko preopterećenje, klizna kamata i fiksna cijena mlijeka dovela ih je do gabule koja bi mogla lančano urušiti mljekarski sektor u Hrvata, a to bi bio tek početak propadanja sela kakvog smo znali dosad.
Činjenica je da je otkupna cijena mlijeka sramotno niska te da mljekari moraju na neki način biti zaštićeni od strane države. Država na čelu s ministrom Jakovinom ne čini ništa da bi izvukla svoj bitan gospodarski sektor iz živog blata. Kome odgovara da se hrvatsko mljekarstvo uruši pa da uvozimo mlijeko sumnjive kvalitete u Hrvatsku? Sve je novac pa i pitanje domoljublja. ”Kupujmo hrvatsko” tako pada na prvoj stepenici koja čini to hrvatsko. Uvozit će se po niskoj cijeni mađarsko, kinesko ili što ja znam čije mlijeko, ali po koliko nižoj cijeni i do kada? Uništimo li i proizvodnju mlijeka, te poljoprivredu onda stvarno možemo proizvoditi tek dugove. Kad nestane seljaka baš me zanima koliko dugo ćemo uživati u zakonu tržišta gdje jeftini proizvod ima prednost pred skupljim? Koliko smo mi to jeftini kad ništa nećemo imati? Bit ćemo prisiljeni uvoziti sve osim nogometaša.
Manekene s travnjaka još jedino uspješno izvozimo. Dobro, gdje je ta država kad je trebaš? Sastanči se i mlati prazna slama, a rata za kredite stiže. Banke su neumoljive. Sustavno se radi da se ubrzano osiromaši seljački puk. Radnici su već dokrajčeni. Što je to država učinila da uspješno transformira naše farme u moderne kakve postoje na zapadu? Je l’ seljak treba završiti agronomski fakultet, uz to ekonomski i pravo da bi si pomogao u ovim teškim vremenima? Obećanje da će uskoro umjesto mlijeka poteći krv goveda te da će uslijediti veliko klanje sledilo bi i najpostojanijeg političara kojem su bitne samo kune na njegovom računu.
Predugo se oslanjalo na inerciju neinventivnih poticaja. Situacija je svima odgovarala, kako državi tako i seljacima. Sad je gotovo. Traži se blic transformacija a pravog znanja i želje nema ni s jedne strane. Država zasigurno neće kupovati mlijeko, ta neće oni raditi sireve, no ovdje je riječ o desetinama tisuća proizvođača kojima treba stvoriti uvjete da budu konkurentni. Država to nije stvorila, osim niza gluposti koje svako malo ispaljuje na resornim presicama. Budimo realni, i vani država osigurava kvalitetan ambijent za svoje seljake jer oni nisu niti ne mogu biti ekonomisti, računovođe ili stratezi. Trenutno je poželjno da seljaci zatvore granice jer kad se pročuje da kod nas teče mlijeko svi će pohrliti emigrirati baš u Hrvatsku. Dotad se možemo samo nadati da, osim zbog sinekure, valjda zbog nečeg i postoji to Ministarstvo poljoprivrede.

Autor/izvor: Krešimir Butković/SEEbiz.eu

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime