Najmanji su prokariotski organizmi sa mogućnošću samostalnog razmnožavanja, a od bakterija se razlikuju po nedostatku stanične stijenke. Prema taksonomiji nalaze se u razredu Mollicutes i redu Mycoplasmatales. Odnosi se na (PPLO) slične organizme za razliku od fitoplazmi i organizme slične mikoplazmi (MLO) koji mogu biti paraziti u biljnom tkivu i na nekim insektima. Mikoplazme (PPLO) mogu biti kao paraziti prisutne kod; ljudi, životinja i biljaka.
Kod goveda M. bovis uzrokuje upalne procese u različitim organima (zglobovima, dišnom, spolnim sustavu), mastitis koji je uzrokovan tom vrstom, nanosi velike gubitke u proizvodnj mljeka. Po učestalosti nalaza i značenju u etiologiji zaraznih bolesti u goveda nalaze se na prvom mjestu među dvadesetak vrsta tih mikroba (posebno u europskim zemljama i SAD-u). Na Novom Zelandu gdje bolest nije endemska te predstavlja pravi izazov za proizvođače mljeka i mlječnih proizvoda od pojave (u srpnju 2017. godine). Tijekom IDF Svjetskog samita o mljekarstvu iz 2018. godine u Daejeonu izloženo je javno-privatno partnerstvo za uklanjenje M. bovis. Predstavljena je strategija Svjetske organizacije za zdravlje životinja (OIE) o antimikrobnoj rezistenciji (AMR) i izazovima razumne uporabe antimikrobnih sredstava na globalnoj razini.
Izdvojene mikoplazme sojeva M. bovis iz sluznice teladi uzrokuju latentne infekcije vimena, uz širenje infekcije tim uzročnikom a time i mikoplazmatalnog mastitisa. Tako su klinički zdrava, ali mikoplazmama inficirana telad izvor zaraze za krave. Suprotno dosadašnjem mišljenu mikoplazma može dovoljno dugo preživjeti u okolišu da bi se njome inficirala goveda. Inkubacija ovisi o dozi uzročnika i iznosi dva do šest dana ali se može produžiti i do nekoliko tjedana. Klinički zdrave krave izlučuju uzročnika mljekom. Izrazite promjene konzistencije mljeka, uz pad mlječnosti, brzo širenje infekcije, agalakcija, masitits kada se uzročnik nalazi u stadu. Uobičajene bakteriološke pretrage promjenjenog mljeka ne uključuju pretragu na mikoplazme pa su uglavnom negativne. Kod mikoplazmoznog mastitisa krave mogu spontano ozdraviti nakon laktacije.
Medicinski značajne mikoplazme nalaze se u porodici Mycoplasmataceae sa šezdeset vrsta, te sa serotipovima jedina Ureaplasma. Kao obligatni paraziti ljudi i životinja a prisutne su u sluznicama; usne šupljine, gornjeg dišnog sustava, spolno-mokraćnog sustava. Uzrokuju bolesti kod ljudi, životinja, biljaka i insekata. Pojava trajnih infekcija zajedno sa degenerativnim bolestima. Kod ljudi prisutne u dišnom sustavu; M. pneumoniae, M. salivarium, M. genitalium, spolno-mokraćnom M. urealyticum, M hominis, M. genitalium, sve ove navedene vrste su i patogene.
Prvi put su bile izolirane kod pasa 1934. godine (Schoetansach, 1934). od tada je izdvojeno petnaest vrsta, (Acholeplasma laidlawii, Mycoplasma arginini, Mycoplasma bovigenitalium, Mycoplasma cynos, Mycoplasma canis, Mycoplasma flees, Mycoplasma feliminutum, Mycoplasma haemocanis, Mycoplasma gateae, Mycoplasma edwardii, Mycoplasma molare, Mycoplasma maculosum, Mycoplasma opalescens, Mycoplasma spumans i Ureaplasma canigenitalium). Uz dvije vrste koje ne pripadaju niti jednoj poznatoj mikoplazmi i nisu opisane u potpunosti (Mycoplasma sp. HRC 689 i VJC 358 (Chalker, 2005.). Veliki broj navedenih mikoplazmi je izdvojen iz replicates domaćina.
Njihov polimorfizam zbog odsustva stanične stijenke, pod malim povećanjem vidljive su kao; okrugle, zvjezdolike, nitnaste stanice u tamnom polju faznokontrasnog mikroskopa veličine 0.3 do 1 µm. Terminalne strukture koje se nalaze na jednom kraju pomoću kojih mikopazme adheriraju na stanice domaćina. Koriste stanični metabolizam gdje svojim produktima oštećuju stanice. Obojenja koja se vide po Giemsi koriste se kod otkrivanja parazita u krvi, virusa, bakterija, klamidija i intercelularnih bakterija. Stanica mikoplazmi obavijena je samo citoplazmatskom opnom koja je građena od lipida i proteina, vrlo malog genoma (580-2200kb). Održavaju se na temperaturi od -70 °C, na -20°C, dok na + 40°C ugibaju. Otpornije su prema ultravioletnim zrakama, od ostalih bakterija a prema dezinficijensima su jednako osjetljive kao većina bakterija. Rezistentne su na antibiotike koji ometaju sintezu peptidoglikana jer nemaju staničnu stijenku, međutim dobra osjetljivost se javlja na; tetracikline, makrolide, aminoglikozide. Izvan organizma domaćina mogu preživjeti nekoliko dana ukoliko su zaštićene od sunčeve svjetlosti. Činitelji patogenosti mikoplazmi nisu dovoljno poznati, ali one ne ulaze u stanice domaćina, već samo parazitiraju na njihovoj površini adherirajući na njihove stanice. Pomoću svojih tzv. “terminalnih” struktura. Adherirane koristeći stanični metabolizam, oštećuju stanicu svojim produktima. Pojedine mikoplazme su specifične za odeđenu životinjsku vrstu na kojoj parazitiraju i ne prenose se na drugu vrstu. Mikoplazme ulaze kroz gornju respiratornu sluznicu kapljicama respiratornog sekreta, kod ljudi a česte su subkliničke infekcije no mogu nastupiti i ozbiljne komplikacije. Najćešće se razbole osobe od 5-20 godina, a rjeđe starije osobe. Infekcije nemaju sezonski karakter, a pojavljuju se tijekom cijele godine.
U. urealyticum i M. hominis spolno su prenosive mikoplazme kao i bolesti koje izazivaju. Ove mikoplazme mogu izazvati sepsu i akutni meningitis. Posljednjih nekoliko godina spominje se izolacija mikoplazmi iz zglobne tekućine, kod bolesnika sa artritisom. Mycobacterium tuberculosis uzrokuje tuberkulozu i prepoznata je kao vrlo važan patogen ljudi, sa složenim mehanizmima preživljava desetljećima. Sposobnost brzog otkrivanja u kliničkim uzorcima, otpornost na lijekove, od suštinskog su značenja za odgovarajuće liječenje. Sa novim molekularnim dijagnostikama, koje se koriste kao dio standardne laboratorijske dijagnoze te su tu postignuti značajni pomaci. Mikoplazme se mogu prenositi pomoću (ručnika, posteljine, putem kozmetičkih salona, solarija); jer se mogu nalaziti na površinama. Najćešće su asimptomatske, a kasnije se pojavljuju simptomi uz pojavu bolova i napetosti u donjem dijelu trbuha i leđima sa pojačanim sekretom. Mogu se javiti mučnina i povraćanje te povišena tjelesna temperatura.
Vizualno otkrivanje mikoplazmi ili uz pomoć mikroskopa je nemoguće. Iako mikoplazme ne uzrokuju vidljiva oštećenja stanica, nesumljivo utječu na stanični metabolizam, rast stanica u kulturi, sintezu proteina, izlučivanje citokina, pa čak i oštećenja DNK i RNK.
Osnovane studijske skupine Europskog društva za kliničku mikrobiologiju i zarazne bolesti (ESCMID), za infekcije mikoplazmama koja se sada naziva Studijska skupina za infekcije mikoplazmom i klamidijom (ESGMAC) govore u prilog tome za stjecanje sve većih razumijevanja u dijagnostici kod ispitivanja i nadzora u upotrebi antibiotika.
Petra Vinceković dipl.ing.agr., Doktoranda
