Uvijek se nađe u skromnom biovrtu u posudi, a vraća dobro raspoloženje
Začinska svojstva bosiljka doista su jaka. Zbog snažne aromatičnosti mladih listova ubranih prije cvatnje začinjavanje raznih salata bosiljkom pravi je gurmanski doživljaj.Svježi listovi bosiljka dodaju se raznim umacima od bilja, jelima od sirovog povrća, soku od rajčice, svježem kravljem siru, raznim koktelima, juhama i jelima od tjestenine i mesa. Sušeni bosiljak rabimo za začinjavanje ovčjeg i goveđeg mesa, juha od povrća i mahunarki te umaka od rajčice.
Bosiljak (Ocimum basilicum L.) pripada obitelji usnatica (familiae Lamiaceae), a ljekarnički mu je naziv Basilici herba. Pradomovina bosiljka je Indija. Naziv basilicum izveden je iz grčke riječi “basilikon”, koja znači “kraljevski”. U egipatskim grobnicama iz 3500. godina pr. n. e. nađeni su ostaci bosiljka. Da je bosiljak bio omiljeni začin, potvrđuju zapisi iz starog Rima prema kojima se za vladavine Cezara bosiljak jako cijenio kao začin i ukrasna biljka. Početkom dvanaestog stoljeća monasi donose bosiljak u srednju Europu. U pučkoj medicini bosiljak se smatrao biljkom koja je imala protudemonsku zaštitu, pa se u narodu često upotrebljava kod vjerskih i drugih obreda.
Bosiljak je draga i omiljena biljka svih domaćica koje rado beru listove bosiljka za začin raznim jelima ili pripremu čaja za djecu. To je biljka koja se uvijek nađe u skromnom biovrtu kao ukrasna biljka u posudi, a za koju je poznato da vraća dobro raspoloženje i otklanja tugu. Ljekovitost bosiljka poznata je iz starih vremena, a rabi se i kao lijek i kao začin. Upotrebljava se za liječenje bolesti želuca i crijeva (katar želuca, upala tankog crijeva, trovanja želuca i crijeva, pomanjkanje apetita), tegoba zbog nadimanja (dobar karminativ jer sprječava nadutost, pa se dodaje hrani koja izaziva nadutost), slabog želuca kojemu je potrebna pomoć u probavi hrane i poticanje funkcija rada, lošeg apetita, slabe peristaltike (potiče na gibanje crijevnih mišića te dovodi do pražnjenje crijeva), pomaže u liječenju grčeva glatkih mišića (crijeva), uništava parazite u crijevima i utječe na ravnotežu crijevne mikroflore, bolesti živaca, i to depresije i neuroze (čaj od bosiljka uzimaju osobe osjetljive naravi, koje se lako uzbude i razdraže jer bosiljak je stari pučki lijek za takva stanja), kao i osobe koje imaju sklonost padanja u nesvijest (sprječava nesvjesticu), bolesti pluća (astme, plućnih oboljenja, emfizema, tuberkuloze, jakog nadražujućeg kašalja), bolesti oka, posebice kod raznih tegoba s vidom, bolesti bubrega i mjehura (teškoćama pri mokrenju jer olakšava i potiče mokrenje), bolesti nosa, i to kod hunjavice i gubitka osjeta njuha, bolesti kože (akne, osip i razne kožne nečistoće), jake glavobolje, visoke temperature, za jače izlučivanje mlijeka u dojilja (galaktogen), protiv mučnine te za poticanje znojenja.
Bosiljak, nadalje, upotrebljavamo za ispiranje i grgljanje usne šupljine i grla (antiseptik protiv afti i promuklosti), ispiranje i stavljanje obloga nakon uboda insekata i ugriznih rana otrovnih životinja. Sjemenke bosiljka imaju dosta sluzi, pa ih upotrebljavamo kod bolesti bubrega, mjehura i mokraćnih puteva, infekcija prouzročenih bakterijama, kroničnog proljeva.
Također, bosiljkom možemo odstraniti i bradavice na koži tako da ih masiramo i nekoliko dana stavljamo na njih svježe zgnječeni list bosiljka u obliku obloga. Korijen bosiljka upotrebljava se za liječenje tegoba želuca i crijeva u djece kao i možebitnih raznih komplikacija probavnog sustava.
Kupke s listovima bosiljka ili ekstraktom od listova bosiljka primjenjuju se u kozmetici za njegu kože koja je oslabila, dehidrirala i izgubila vlažnost i elasticitet, kao i za razne nečistoće kože (osipi, lišajevi). Zapadna pučka medicina upotrebljava bosiljak kao aromatik, antihelmetik, antikonvulziv, antibakterik, afrodizijak, diuretik, ekspektorant, karminativ, laksativ i tonik, te za liječenje: abrazija kože, bolesti živaca, bolova, bolesti bubrega, bolesti oka, bolesti mjehura, groznice, glavobolje, grčeva abdomena, grčeva želuca.
Autor: Jasminka Knežević
